preskoči na sadržaj

Obrtnička škola Osijek

Login
Kalendar
« Kolovoz 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Dokumenti za prikaz
Oglasna ploča
Tražilica
Anketa
Zainteresirani ste za upis u Obrtničku školu Osijek?




Korisni linkovi

 

Potražite nas na


Brojač posjeta
Ispis statistike od 14. 3. 2013.

Ukupno: 162365
Ovaj mjesec: 966
Ovaj tjedan: 34
DEPRESIJA U ADOLESCENTNOJ DOBI

Depresija nije samo loše raspoloženje i povremena potištenost. Depresija kod mladih je ozbiljan zdravstveni problem koji uzrokuje uporni osjećaj tuge i gubitak interesa za aktivnosti. Ona utječe na mišljenje, osjećaje i ponašanje, a može uzrokovati emocionalne, fizičke i funkcionalne probleme. O poremećaju se radi kada simptomi imaju negativne posljedice na svakodnevno funkcioniranje djeteta kao što je učenje, rad, društveni život, funkcioniranje u obitelji.

Problemi, kao što su pritisak vršnjaka, akademska očekivanja i promijene tijela, mogu donijeti puno uspona i padova za mlade, no kod nekih nije riječ samo o privremenim osjećajima, nego o simptomima depresije. Depresije kod mladih nije slabost ili nešto što se može prevladati uz snažnu volju, ona može imati ozbiljne posljedice i zahtjeva dugotrajno liječenje. Za većinu tinejdžera, simptomi depresije uspješno se liječe.

 

Znakovi i simptomi depresije kod mladih uključuju promjene i emocijama i ponašanju:

  • Razdražljivost, frustraciju i osjećaj tuge, čak i zbog malih stvari
  • Gubitak interesa ili zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima
  • Gubitak interesa za prijatelje i obitelj ili česti sukobi s njima
  • Osjećaj bezvrijednosti, krivnje, nezadovoljstva, pretjerana samokritika
  • Problemi koncentracije, razmišljanja, donošenja odluka i prisjećanja
  • Česte misli o smrti ili samoubojstvu
  • Umor i gubitak energije
  • Nesanica ili previše sna
  • Promjene u apetitu
  • Uporaba alkohola ili droge
  • Slab školski uspjeh ili česti izostanci iz škole
  • Samoozljeđivanje

 

Prosječno trajanje depresivne epizode u djece ili adolescenata traje otprilike 7 do 9 mjeseci. Stopa ponavljanja, tj. povratak nove depresivne epizode nakon oporavka je visoka: 40% pacijenata će doživjeti drugu epizodu unutar dvije godine, 70% unutar pet godina i 6 do 10% će imati kronični tijek.

Zaštitni faktori, tj. čimbenici koji pogoduju zdravom emocionalnom razvoju djece su:

Roditeljska briga za dijete, samopouzdanje – djetetovo vjerovanje u vlastitu kompetenciju, socijalne vještine, efikasne strategije suočavanja sa stresom, vjera i religioznost.

 

Tijekom liječenja depresije, mladoj osobi je najvažnije znati da ste tu da ju poslušate i pružite podršku. Trebate mu pokazati da je prihvaćeno, vrijedno i da se brinete o njemu.

Savjeti za roditelje:

  • Budite puni razumijevanja – za bol i tugu koju osjećaju
  • Potičite tjelesne aktivnosti – tjelovježba može pomoći u liječenju depresije
  • Potičite druženje – pohvalite svaki njegov napor u nastojanju da se druži
  • Budite uključeni u liječenje – pratite sve promjene
  • Informirajte se o depresiji – i potičite dijete da se i samo informira
  • Budite strpljivi – veselite se malim uspjesima
  • Poštujte granicu koju vaš adolescent može podnijeti
  • Suzdržite se od kritiziranja kada vaš adolescent progovori o problemu
  • Ne pokušavajte opovrgnuti depresivne osjećaje, čak ni ako vam se njihovi osjećaji ili brige čine besmislene i neracionalne

 

 

Izvori:

https://www.youtube.com/watch?v=GoLJJRIWCLU

https://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/mentalno_zdravlje/depresija-kod-mladih-kako-ju-prepoznati-i-lijeciti

TEŠKOĆE U UČENJU: DISGRAFIJA

Disgrafija je nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja koja se očituje u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama. Teškoće, tj. pogreške, nisu povezane s neznanjem pravopisa i trajno su zastupljene bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalno stanje osjetila sluha i vida te redovito školovanje. U velikom broju slučajeva disleksija i disgrafija su u djeteta istodobne. Ipak, u mnogim slučajevima specifične teškoće u pisanje postoje zasebno. Takvo dijete može imati teškoće u čitanju samo na početku školovanja, a ozbiljne teškoće u pisanju mogu ostati mnogo duže, kada je čitanje već savladano. Statistička istraživanja pokazuju da su teškoće u pisanju u učenika 4.,5. I 6.razeda osnovne škole 2-3 češća pojeva nego teškoće u čitanju.

Oblici disgrafije:

  • Nasljedna disgrafija
  • Teškoće u pisanju uzrokovane nepovoljnim vanjskim čimbenicima na dijete u razvoju
  • Kombinirani oblik (najčešći uzrok disgrafije – kombinacija predispozicija s djelovanjem dva do tri vanjska nepovoljna čimbenika)

Prema stupnju izraženosti:

  • Laka disgrafija
  • Izražena disgrafija
  • Agrafija (potpuna nesposobnost pisanja)

Poremećaj pažnje naročito utječe na pisanje. Učenik češće griješi i ne uočava svoje pogreške. Impulzivni učenik piše brže nego mu to sposobnosti dozvoljavaju, osobito motoričke sposobnosti.

Neki od simptoma disgrafije us:

  • Umetanje slova
  • Izostavljanje slova
  • Pisanje s desna na lijevo, tzv.“zrcalno pisanje“
  • Pisanje brojeva na suprotnu stranu
  • Crtanje predmeta i likova s okrenutim figurama s desna na lijevo
  • Riječi su između sebe stisnute ili je prostor između njih neujednačen
  • Problemi s držanjem olovke, tzv.“tvrdo“ držanje

Česta pojava kod disgrafije je zamjena zvučnih fonema bezvučnim, tj. dijete umjesto g piše k, umjesto d - t, umjesto ž - š. Ovakve pogreške ukazuju na nezrelu artikulaciju, odnosno da je dijete kasno naučilo izgovarati glasove koji se pojavljuju u pisanju kao nezreli mehanizam.

Savjeti roditeljima i učiteljima:

  • Nemojte stalno prigovarati djetetu da mu je rukopis neuredan
  • Ohrabrite ga da smije raditi i polako ako mu je tako lakše
  • Pohvalite ga za sve što čini dobro
  • Potičite ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativan i maštovit

 

Izvori:

http://hud.hr/disgrafija/

http://www.roditelji.hr/skola/515-kako-prepoznati-disleksiju-i-disgrafiju-kod-djece/

TEŠKOĆE U UČENJU: DISLEKSIJA

Prema DSM-IV (medicinskoj klasifikaciji bolesti) disleksija se definira kao poremećaj pri čitanju. Prema ovoj klasifikaciji, bitno obilježje poremećaja u čitanju je dostignuta razina čitanja (točnost u čitanju, brzina i razumijevanje) koja je znatno niža od očekivane obzirom na kronološku dob osobe, razinu intelektualnog funkcioniranja i obrazovanje primjereno dobi. U osoba s poremećajem u čitanju glasno čitanje karakterizirano je iskrivljavanjem, zamjenama ili ispuštanjima, sporošću i pogreškama u razumijevanju.

Ono što disleksiju opisuje u užem smislu su smetnje u brzini i točnosti čitanja. Ove su smetnje različite od nespecifičnih poremećaja čitanja uzrokovanih zaostajanjem u mentalnom razvoju, oštećenjem sluha ili vida, nedovoljno razvijenim govorom ili zanemarenošću djece iz nepovoljnih obiteljskih prilika. One su brojnije i stabilnije u svom pojavljivanju, a to znači da se podjednako mogu pojavljivati u kraćim i dužim riječima, u poznatim i manje poznatim riječima. Ono što disleksiju čini specifičnim poremećajem u čitanju je i značajan izostanak napretka u nekim aspektima čitanja kao što su: razumijevanje kraćih riječi apstraktnog značenja, riječi kojima se imenuju prostorno-vremenski odnosi, složenice i slično.

Simptomi disleksije:

  • teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi
  • strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino)
  • zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž)
  • zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s,)
  • zamjene riječi –pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad)
  • dodavanje slova i slogova (brod – borod, mrkva-markva)
  • Zabune u orijentaciji lijevo-desno, gore-dolje i jučer-danas-sutra
  • Izostavljanje slova, dijelova riječi ili rečenica

Savjeti roditeljima i nastavnicima:

  • Nemojte proglasiti dijete lijenim ako izbjegava čitanje i pisanje
  • Nemojte zahtijevati da čita naglas
  • Nemojte ga uspoređivati s drugom djecom u razredu
  • Ohrabrite ga da smije raditi i polako ako mu je tako lakše
  • Nemojte razvijati osjećaj krivnje ni kod sebe ni kod djeteta
  • Potičite ga drugim aktivnostima u kojima je kreativan i maštovit
  • Javite se logopedu radi točnog dijagnosticiranja i potrebnog uključivanja djeteta u tretman s vježbama čitanja i pisanja

Izvori: 

http://hud.hr/

http://www.roditelji.hr/skola/515-kako-prepoznati-disleksiju-i-disgrafiju-kod-djece/

POREMEĆAJ IZ SPEKTRA AUTIZMA

Autizam je sveobuhvatni razvojni poremećaj kojeg karakteriziraju teškoće na području socijalne komunikacije, govora, emotivnog razvoja i mašte. U kojem stupnju će teškoće biti izražene ovisi o tome da li je, dijete ili osoba, visoko na spektru autizma, srednje ili nisko pa tu možemo govoriti samo o elementima autizma.

Autistični sindromi su poremećaji iz autističnog spektra koji imaju, više ili manje, izražene elemente autizma u općoj kliničkoj slici, a i simptomi se pokazuju tek nakon 16-18 mjeseci djetetovog urednog razvoja. Kod autizma već u dojenačkoj dobi moguće je primijetiti neke znakove koji ukazuju na autizam, no važno je napomenuti da tek prisutnost više pokazatelja istovremeno, kao i kontinuirano praćenje djetetovog razvoja od strane stručnjaka može dovesti do pouzdane dijagnoze.

Djeca s autizmom vide, čuju i osjećaju, ali te utiske teško sklapaju u smislenu cjelinu pa se povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze veću sigurnost. Osobe s autizmom imaju poteškoća u izražavanju vlastitih emocija, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore i to se odražava na njihovo ponašanje koje može na van izgledati „neobično“.

Osobe s poremećajem autističnog spektra imaju poteškoća u uspostavljanju socijalne interakcije, verbalne ili neverbalne komunikacije (izostanak govora, kasniji razvoj, doslovno shvaćanje), imaginacije (ponavljajuće i stereotipne radnje) te senzorne integracije. Intelektualno funkcioniranje djece s autizmom je različito i kreće se od prosječne inteligencije do inteligencije s intelektualnim teškoćama. Na testovima postižu slabije rezultate na dijelovima gdje se ispituje govor i verbalne funkcije, nego na neverbalnim testovima.

Ovi simptomi mogu već u dojenačkoj dobi upućivati na autizam:

  • Dijete izbjegava kontakt očima
  • Ne prati izraz lica majke i ne odgovara mimikom lica
  • Ne inicira maženje
  • Čini se da se ne odaziva na svoje ime
  • Igra se repetitivno, uvijek na isti način
  • Čini se emocionalno nezainteresirano za drugu djecu
  • Smanjen interes za igračke, naglašen interes za igre ruku pred očima koje mogu trajati satima
  • Ne pokazuje strah od nepoznatih osoba
  • Pokazuje izljeve bijesa bez posebnog razloga
  • Jako se veže uz dnevne rutine i teško prihvaća promjene

 

U rehabilitaciji djece s autizmom mogu se koristiti psihoterapija, bihevioralna terapija, terapija sredine, grupna terapija, terapija igrom, glazbena ili likovna terapija. Terapija je dugotrajna, no pomaci su mogući ukoliko je u terapiju uključena cijela obitelj. Uz različite terapije, stručan rad edukacijskih rehabilitatora, učenjem prihvaćanja okoline, te puno ljubavi, pažnje i strpljenja od rane dobi, moguće je postići jako puno.

Sustav najčešće izolira osobe s autizmom, onemogućujući im druženje s vršnjacima. Međutim, djeci s autizmom je upravo boravak među vršnjacima nužan kako bi razvijali socijalne vještine.

 

Savjeti za rad s autističnom djecom:

  • Koristiti kratke i jednostavne rečenice
  • Koristiti slikovne prikaze, geste i tjelesne pokrete radi naglašavanja bitnog
  • Dnevne aktivnosti uvijek obavljati u isto vrijeme
  • Ne pokušavati odviknuti ih od rituala jer se tako osjećaju nesigurno
  • Ne tjerati ih da rade nešto što ne žele
  • Ukoliko ne reagiraju na dozivanje, ne povisivati ton i vikati
  • Ukoliko je moguće, uključiti ih u glazbenu terapiju jer glazba djeluje smirujuće

 

Izvori:

http://www.autizam-zagreb.com/o-autizmu/kutak-za-roditelj/

http://www.autizam-suzah.hr/index.php/autizam

ADHD - što je to?

ADD / ADHD – DEFICIT PAŽNJE / HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ

ADD i ADHD su skraćenice od engleskog termina Attention deficit disorder i Attention deficit hyperactivity disorder, a označavaju razvojni poremećaj samokontrole, tj. stanje vrlo visoke motoričke aktivnosti kao manifestacije visoke aktivnosti uma.

Deficit pažnje podrazumijeva raspršenu pažnju i nemogućnost dugog fokusiranja na jednu stvar/aktivnost, dok hiperaktivni poremećaj uz to ima prisutne i jake motoričke aktivnosti.

Većina djece je u jednom od razvojnih faza nemirna, nepažljiva ili impulzivna. No, da bi simptomi za poremećaj hiperaktivnosti bili klinički značajni, nužno je da oni odstupaju od onog što se smatra normalnih za određenu dob djeteta i njegov razvojni stupanj, te da u značajnom stupnju narušavaju funkcioniranje djeteta u različitim aspektima, kao npr. školi, vrtiću, obitelji, socijalnim odnosima.

Prema rezultatima istraživanjima, smatra se je ADHD prisutan u oko 1-5% populacije i češće je izražen kod dječaka nego kod djevojčica.

KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE:

  • rade prebrzo i čine nepotrebne pogreške, nevezane uz (ne)znanje
  • počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo
  • teško im je razumjeti kolektivne upute
  • stalno je u pokretu, sve dodiruje i teško mu je sjediti na jednom mjestu duže vremena
  • na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli
  • brzo prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko završava započeti zadatak
  • previše je pričljivo, često prekida druge dok govore
  • nisu konzistentni – jedan dan mogu, drugi dan ne mogu
  • često mijenjaju planove
  • jako dobra percepcija i moć zapažanja
  • doživljavaju ono čime se bave cijelim svojim bićem
  • kada su pod snažnim interesom – ulaze u stanje snaže koncentracije (hiperfokus)
  • ne slušaju kada im se izravno obraća
  • mislima odlutaju u razgovoru koji im nije od interesa
  • pažnja im je raspršena, koncentracija kratka
  • brzo se dosađuju
  • često kaže „ne mogu to učiniti“ i prije nego pokuša, lako odustaje
  • teško izražava misli na logičan i razumljiv način

SAVJETI ZA RODITELJE:

Zadatak roditelja i učitelja je da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje. Hiperaktivna djeca trebaju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su jasne i konzistentne i učestalo dobivati povratnu informaciju o svom ponašanju. I jednako je važno da oba roditelja i učitelji budu usuglašeni i dosljedni u pravilima.

Primjeri:

  • pohvala mora neposredno slijediti poželjna ponašanja
  • pohvala mora biti povezana s konkretnim ponašanja i sama pohvala mora biti konkretna i jasna (npr. sretna sam što si pospremio igračke nakon igranja)
  • uz same riječi, dijete pohvalite i pogledom, osmijehom, zagrljajem ili poljupcem
  • pohvaljujte dijete i pred drugima
  • govorite smirenim, ali odlučnim glasom
  • inzistirajte na tome da dijete posluša i napravi to što mu govorite te navedite razlog zbog kojeg to želite
  • imajte realistična očekivanja
  • brinite se i za sebe

Izvori:

http://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravnatelji/RM/ADHD_Deficit_paznje_hiperaktivni_poremecaj.pdf

https://hr.wikipedia.org/wiki/Poreme%C4%87aj_hiperaktivnosti_i_deficita_pa%C5%BEnje

Priručnik za pomoćnike u nastavi

Priloženi dokumenti:
ucimo zajedno FINAL.PDF

preskoči na navigaciju