OTPORNOST DJETETA I ADOLESCENTA
Adolescencija je period sazrijevanja obilježen različitim važnim prekretnicama, ali i stresnim događajima. Nakon stresnih događaja, uobičajene su reakcije u različitim područjima djelovanja: emocionalnom, spoznajnom, ponašajnom i tjelesnom. Većina djece i adolescenata uspješno se prilagođava izazovima na koje nailazi tijekom odrastanja. Točnije, nakon stresnog događaja mijenja svoje ponašanje i načine razmišljanja u dobrom smjeru. Međutim, dio adolescenata to ne uspijeva. Sposobnost djece i adolescenata da se uspješno razvijaju unatoč problemima nazivamo otpornošću.
Dvije su vrste činitelja koji utječu na stvaranje otpornosti. Vanjski činitelji su:
- barem jedan siguran odnos privrženosti (otac/majka/skrbnik)
- šira socijalna podrška (prijatelji, obitelj, rodbina)
- pozitivno iskustvo koje dijete ima u školi
Unutarnji činitelji odnose se na karakteristike samog djeteta:
- dijete ima osjećaj sigurnosti i pripadanja
- ima razvijeno samopouzdanje (osjećaj da je vrijedno)
- ima razvijen osjećaj samoefikasnosti (osjećaj da je sposobno izvršiti zadatke)
Otporno dijete lako može nabrojati ljude kojima vjeruje, aktivnosti koje može samostalno i uspješno napraviti i nabrojati nekoliko vlastitih vrlina.
Važno je znati da otpornost nije trajna karakteristika djeteta i da dijete može imati unutarnje snage, ali se otpornost može umanjiti uslijed ponovljenih intenzivnih događaja. Stoga, uloga odraslih u podržavanju te otpornosti neizmjerno je važna.
Odrasli trebaju biti sigurna baza djetetu i adolescentu kako bi se moglo učinkovito suočiti s nedaćama. Vi, roditelji/skrbnici podržite dijete u stvaranju prijateljskih odnosa. Izgradite obiteljsku mrežu podrške za svoje dijete. Pomozite djetetu kako da nauči pomagati drugima. Djeca koja se osjećaju bespomoćnima mogu se ojačati pomažući drugima. Održavajte prikladnu dnevnu rutinu – spavanja, rada i odmora. Poučite dijete o važnosti zdrave prehrane, tjelesne aktivnosti i odmora. Usmjerite se na ciljeve koje dijete ima i pohvaljujte ga za ono što je postiglo, umjesto da naglašavate ono što nije. Podsjećajte dijete na situacije i načine koji su ga doveli do uspjeha. Pomozite mu otkriti humor u životu. Ugradite optimizam u vaš i djetetov pogled u budućnost. Čak i ako neki cilj nije ostvaren, pokušajte s djetetom vidjeti širu sliku. Usmjeravanje na budućnost dio je oporavka.
Razvoj otpornosti dugogodišnje je putovanje. Dragi roditelji, ukoliko niste sigurno kako zajedno s djetetom graditi otpornost, razgovarajte sa školskim psihologom ili pedagogom. Podrška stručnjaka može pomoći i vama i djetetu.